Danas, više od dva desetljeća kasnije, kada se Ledeno doba ponovno prikaže na televiziji, većina Hrvata radije će gledati hrvatsku verziju nego original s titlovima. To je najveći kompliment koji publika može dati: sinkronizacija je postala original za nas. I dok Scrat i dalje juri svoj žir, a Sid zamara sve oko sebe, hrvatski glasovi Mene, Sida i Diega zauvijek su ostali utkani u djetinjstvo jedne generacije.

Roditelji koji su 2002. vodili djecu u kino danas se sjećaju kako su i sami glasno smijali na Sidove izlete. A djeca koja su tada imala pet ili deset godina, danas kao odrasli citiraju rečenice iz hrvatske verzije. To je znak da sinkronizacija nije bila tehnički uspjeh, već da je postala dio zajedničkog kulturnog iskustva. Naravno, nije sve bilo savršeno. Neki su kritičari zamijetili da ponekad pokreti usana nisu savršeno usklađeni s hrvatskim dijalozima (što je tehnološki problem tog doba). Također, pojedini originalni gegovi izgubljeni su u prijevodu – primjerice, Scratova potjera za žirom funkcionira univerzalno, ali verbalne šale koje su se odnosile na američku povijest ili pop kulturu jednostavno su preskočene. Ipak, kompenzirano je domaćim humorom koji je čak i nadmašio original u nekim scenama. Zaključak Ledeno doba 1 sinkronizirano na hrvatski nije samo prijevod crtića – to je dokaz da mala jezična zajednica može proizvesti vrhunski audiovizualni proizvod. Kroz vrhunske glasove, duhovitu adaptaciju i pažljiv odabir izraza, hrvatska sinkronizacija postala je jednako cijenjena kao i original, ako ne i više od strane domaće publike.

Kvalitetna sinkronizacija ne zamjenjuje original – ona stvara novu, autentičnu verziju koja živi vlastitim životom. Ledeno doba na hrvatskom dokaz je da se i “ledeno doba” može zagrijati toplinom dobrog prijevoda i vrhunske glume.